<Report> Noel – Luksuz na tanjuru i iskustvo fine dininga

Ovo je bio moj prvi posjet restoranu s Michelin zvjezdicom pa ću pokušati sažeti svoje dojmove u još jednu recenziju na blogu. Noel je prava definicija luksuza na tanjuru. Iskreno, čim uđeš, osjetiš taj vibe – sve je na svom mjestu, od interijera do atmosfere, točno se vidi da je svaki detalj pažljivo osmišljen. Nije to samo mjesto gdje ideš jesti, nego doživljaj.

Noel je, sad već davne, 2019. dobio svoju zvjezdicu pod chefom Goranom Kočišem i njegovom ekipom. Goran je otišao već godinu nakon a chef Bruno Vokal je uspješno zadržavao zvjezdicu sljedeće tri godine. Njegovim odlaskom dirigentsku palicu kuhinje Noela preuzima chef Mario Mandarić koji i dalje uspješno priprema prava mala remek djella na tanjuru. Hrana je skroz na nekoj višoj razini. Svako jelo koje sam probao bilo je odlično (ok, skoro svako, imao sam ja neke “zamjerke”), od prezentacije do okusa. Ako voliš fine dining i nije ti problem iskeširati malo više novaca za stvarno posebno iskustvo, onda je Noel definitivno must-try. Plus, usluga je top, konobari su skroz profesionalni, ali i opušteni, tako da se osjećaš ugodno dok uživaš u svakom zalogaju.

Da se razumijemo, nije to mjesto gdje bi čovjek išao svaki dan, ali ako imaš priliku za neku posebnu prigodu i ako hranu promatraš na neki “dublji način” , Noel je dobar izbor. Svakako bih se vratio, jer takvo nešto ne doživiš često. U nastavku ću se osvrnuti na jelovnik pod nazivom “1244” koji je svojevrsna posveta brojnom hrvatskom otočju te istarskoj i dalmatinskoj kuhinji.

Sam jelovnik ima čak 22 slijeda, i ne, nećete otići gladni doma zbog kako ljudi vole reći “tih črčkarija na tanjuru”, vjerujte mi! Uz hranu možete odabrati i sparivanje s vinom (hrvatska vina ili izbor sommeliera) ili pak s hladnim azijskim čajevima.

Cijela večera zapravo započinje u baru i tamo ćete dobiti amouse-bouche i pjenušac. Odmah ćete poslušati i kratku prezentaciju o Noel art projektu koji okuplja jedanaest hrvatskih umjetnika različitih generacija. Nakon kratkog uvoda selite se za stol. Atmosfera u samom restoranu je pomalo intimna i nema previše svjetla pa su samim time i fotografije malo lošije kvalitete ali vjerujem da će biti dovoljno dobre za steći dojam o samoj hrani.

Krećemo s “AJME, ŠTA TE VOLIN” dijelom jelovnika koji u započinje s 4 zalogaja: soparnik, viška pogača, choux tijesto punjeno kremom s tartufima te fritula punjena fritajom. Sve sjajno! A nakon toga dolazi jelo koje mi se možda najmanje svidjelo a to je Capuccino od poriluka s mesom plavog raka. Iskreno, ne znam što mi se toliko nije svidjelo, možda nekakva gorčina koja mi je ostala po ustima… u svakom slučaju ovo je jedino jelo koje si ne bi naručio ponovno.

Zatim prelazimo na drugi dio jelovnika pod imenom “AJME, ŠTA JE LIPO”. Jagode i rajčica – zanimljivo, maštovito i na kraju krajeva ukusno! Kao što sam naziv jela kaže, sačinjeno je od jagoda i rajčica – marinirane su u maceriranom soku od jagode, uz tuille od jagoda i rajčica te pire od jagoda i rajčica. Poslužuje se uz domaći jabučni ocat u kombinaciji sa sokom od jagode i rajčice. Tartlet s kvarnerskim škampom – Mousse od limuna donosi svježinu, dok morsko grožđe i salicornia u tempuri dodaju teksturalni kontrast. Sami tartlet je izrađen od dehidriranih i samljevenih ostataka škampa. U verziji koju smo mi dobili je bilo baš puno moussea od limuna i iskreno toliko mi je dominirala kiselina da se škamp skroz izgubio. To je nešto s čime se i sam chef Mandarić složio pa je danas mousse samo ispod škampa kako bi dao potrebnu svježinu jelu. “Šorbula” jaje s kavijarom – super kremasto i super fino!

Nakon ovog dolazi malo ozvježenje u vidu kućne kombuche! Skroz dobar trenutak koji će vam dati koji trenutak za predahnuti od hrane. Nastavak je s dvije vrste maslaca (maslac od ružmarina i lavande te maslac od algi!), mliječnim pecivom i izborom dvije vrste kruha od nekih 6-7 različitih koje birate na licu mjesta. Ovo je onaj dio gdje si pomislite: Oooo Bože, mogao bi ovako svaki dan! Jer ipak, kruh i maslac! :)

Sljedeći dio jelovnika nosi naziv “TI SI MOJE ČUDO”. Započinje s Jakopovom kapicom, celerom i Beurre Blanc s octom od šampanjca – ako voliš more, voljet ćeš i ovo jelo! Divno! Istarski gof s inćunima, artičokama i crnim češnjakom – ovo je po meni apsolutna zvijezda večere. Predivno pripremljena riba sa super hrskovom pilećom kožom, krema od crnog češnjaka, krema od artičoka s inćunima… ma ovo je jelo koje bi mogao svaki dan pojesti. Blitva i riba – još jedno super jelo a toliko je jednostavno. Blitva i krumpir na gustom, toliko okusom bogatom ribljem jusu. Možda najveće iznenađenje večeri za mene. Prije zadnjeg dijela ide malo presjecanje s koktelom Summer rain drop. Da to ne bio “samo koktel” on dođe poslužen kao “kamenica” i tako se i pije, srkne se u usta i lagano jezikom stisne uz nepce kako bi puknula opna u kojoj se nalazi. Sjajno ali da budem iskren, treba biti malo oprezan da ne ode u krivi kanal. :D

Došli smo i do slatkog kraja. “ZALJUBLJEN SAN SLIPO” donosi sorbet od ružmarina – korektno; “rožata i rakija” – sjajno; jagoda i jogurt – preslatko za moj ukus; petit four – 4 odlična slatka zalogaja za sam kraj večeri.

Mihaela je za sparivanje izabrala hrvatska vina i bila je poprilično zadovoljna sa svime posluženim dok sam se ja odlučio za hladne azijske čajeve i zapravo i nisam bio sretan sa svojim izborom. Čajevi kao čajevi su dobri i tu nemam zamjerke ali su mi toliko prelagani za pratiti ovu večeru da sljedeći put ne bi ponovio ovaj izbor.

Cijena večere po osobi: 195 eura

Sparivanje s hrvatskim vinima (7 čaša): 105 eura

Sparivanje po izboru someljera (7 čaša): 175 eura

Sparivanje s hladnim azijskim čajevima (8 čajeva): 80 eura