Iza naslova ovog izvještaja nalazi se divan vikend proveden u Nacionalnom parku Una i divnim lokacijama u okolici grada Bihaća u susjednoj nam Bosni i Hercegovini. 

Na poziv zaljubljenika u svoj grad i predivan pejzaž uz rijeku Unu nekolicina nas otisnula se tog petka poslijepodne prema Bihaću. Kako nas je iz Zagreba pozvano četvero dogovor je pao na zajednički put jednim automobilom. Zadnje sjedalo auta bilo je rezervirano za dragog mi Ribafisha i Borisa Veličana. S Borisom sam se po prvi put podružio i mogu reći da je to jedna genijalna osoba s hrpom iskustva i putovanja diljem svijeta. Čovjek je išao skuterom do Kine i pješačio od Zagreba do Sahare, a zatim od Rusije do Francuske, jel trebam dalje? :D Moja životna suputnica Mihaela je isto išla s nama i stvorila divne priče i fotografije koje možete pogledati klikom ovdje.

U Bihaću nas je čekala i Sarah Jane čije travel priče i preporuke su jako poznate i van Hrvatske, a pratiti ih možete na njenom blogu.

Manje od 200 kilometara od Zagreba, manje od pola sata od Plitvičkih jezera nalaze se “male Plitvice”, sličan krajolik, slična priča i gotovo jednako ostavljanje bez daha koje vam priušte slapovi i smaragdna rijeka Una.

Same dojmove o navedenom možete vidjeti na profilima navedenih dragih ljudi, a ja ću se kako to i priliči, posvetiti hrani i onome što smo imali priliku probati i što su nam naši domaćini predstavili u suradnji sa svojim prijateljima.

Dan prvi: Dan, tj. prvu večer smo započeli kako i priliči, lokalnim pivom Preminger. Klasičan lager koji nakon putovanja paše baš baš onako lijepo. :D Kako smo se našli u poznatom Bihaćkom kafiću/slastičarnici RB Junuzović imali smo priliku probati i sladoled koji je woow! Zvuči možda malo neobično da od svega hvalim sladoled, ali ljudi moji, to vrijedi spomenuti jer okus je kao da jedete čisto kremasto smrznuto voće s tim da komadiće voća osjetite pod zubima. Dugo, baš dugo se nisam iznenadio okusom sladoleda i očito sam morao otići u susjednu državu da to doživim. :) U ponudi je i napitak imenom Boza koji je tradicionalan za to područje, a spravlja se od kukuruznog brašna, kvasca, vode i šećera. Zanimljiv okus moram priznati i svakako preporučam da probate budući se radi o nečemu drugačijem i neobičnom.

This slideshow requires JavaScript.

Dan drugi: Nakon raftinga i kupanja na nešto više od desetak stupnjeva koliko je imala prohladna rijeka Una uputili smo se na predivno seosko domaćinstvo imena Čardaklije. Ovo imanje ima sve ono što bi volio vidjeti kada zamišljam život u Slavoniji, ogromno imanje, životinje koje slobodno šeću uokolo, divne građevine koje podsjećaju na neka prošla vremena i hrana koja većinom dolazi iz uzgoja samog domaćinstva. Također i rakije, njih nekoliko vrsta, domaće su proizvodnje i vrijede svake marke. :D

Ručak smo započeli s uštipcima od heljde koji se obično poslužuju s domaćim kajmakom i uz suhomesnate proizvode od kojih posebno izdvajam pastrmu. Uštipci su me se toliko dojmili da sam poslao nekoliko upita za recept jer bi ga htio napraviti i u svojoj verziji i staviti na blog. Jednom riječju, savršeni! Pastrma je, najjednostavnije opisano, šunka/pršut od govedine iako ju je moguće pronaći u verziji od janjećeg mesa. Kao i kod nas, svatko ima svoj tajni sastojak kako bi baš njegova pastrma bila najukusnija, ali evo ja nisam naišao na lošu tako da nema straha od razočarenja. :D

Uz sve navedeno na stolu su se našla i razna pečenja, krumpiri, divno pikantna pljeskavica poslužena u lepinji i svašta nešto finoga kao i sokovi iz domaće proizvodnje od bazge, višanja i mente.

Ukratko, jako pristupačne cijene i super fina hrana, jedina napomena koju imam: postoji mogućnost da će svi stolovi biti zauzeti ,ali i to govori samo za sebe, zar ne? :)

This slideshow requires JavaScript.

U restoranu Paviljon, koji se nalazi u samom centru grada, imali smo u planu malo se okrijepiti i popiti piće/kavu, ali su domaćini tako divni da su pred nas stavili ni manje ni više nego još hrane od koju ću posebno izdvojiti prefino pripremljenu jetricu kao i  uštipke koji iako skroz drugačiji od onih heljdinih opet iznenađuju divnim okusom.

This slideshow requires JavaScript.

Vrhunac prvog dana je svakako večera na lađi na rijeci Uni. Doživljaj vrhunski, hrana vrhunska, ekipa vrhunska, sve vrhunsko! Ovo iskustvo nam je organizirala ekipa iz restorana River Dock tako da je i vlasnik zaplovio s nama kako bi podjelio svoja iskustva kao i neke stvari koje bi volio u budućnosti ponuditi turistima. Od hrane nas je dočekala pečena pastrva, ukusni kotlić kao i još malo mesnog pečenja uz razne priloge i salate. Sve ukusno i fino, vjerojatno još malo dodatno zbog same atmosfere uz zalazak sunca i male slapove uz koje smo se provezli.

This slideshow requires JavaScript.

Dan treći: Nedjelja je bila rezervirana za sam Nacionalni park Una i obilaske slapova, starih domaćinstava i još starijih običaja. Totalno iznenađenje je bio ručak taj dan, putem prema NP-u smo zastali, a kad tamo divno uređen stol i klupe i još divnije sređene gospođe iz Udruženja žena iz Kulen Vakufa. Obučene u tradicionalne narodne nošnje pripremile su valjda sve što se od bureka i pita pripremiti može. Ja kao veliki ljubitelj pite zeljanice pojeo sam valjda najbolju takvu pitu ikad! Našlo se tu još štošta, od masnice (prazni burek) poslužene s pečenom piletinom, gulaša, juhe, domaćih kruhova i kuruze. Iako već svi poprilično punih želudaca nismo mogli odoljeti a da ne probamo i pripremljene slastice kojih se također na stolu našao zavidan broj. Bilo je tu i hurmašica i slatkih pita ali i za mene totalno iznenađujuće, savijača od suhih šljiva. Totalno me ta savijača oduševila, prvenstveno jer nikad nisam čuo da se takva radi, ali i okusom koji je iako poprilično sladak isto tako poprilično i ukusan. :)

This slideshow requires JavaScript.

 

Uglavnom, htio sam se ovim postom zahvaliti divnim ljudima iz Bihaća koji su nas pozvali, predivno ugostili i pokazali nam što imaju za ponuditi, a stvarno imaju puno toga. Ovim putem poyivam i ja Vas da kada Vam se pruži prilika se uputite u susjedstvo i uživate kao što smo i mi. :)