Nadam se da je ovakav tip “reporta” nešto što će mi preći u naviku. Tema će biti vikend izleti koji će Vam napuniti baterije i odmoriti dušu, naravno ako ste u potrazi za nečim takvim, a vjerujem da nam svima s vremena na vrijeme treba upravo to.

Međimurje je, ako gledamo iz Zagreba, na sat i pol ugodne vožnje, a donosi toliko toga lijepoga. Nepregledni vinogradi, uređen krajolik, lijepe kuće i vikendice, održavane ceste i ono najvažnije, pristupačni ljudi.

Zašto smo izabrali Međimurje? Paaa htjeli smo “vinsku turneju”, a obzirom na blizinu činilo se kao dosta logičan izbor a obzirom na to koliko nam se svidjelo čini mi se da ćemo uskoro ponoviti nešto slično tako da Slavonijo, Istro, Zagorje i ostatak Hrvatske, pripremite se! Mi dolazimo! :)

Zamolili smo ekipu iz Light komunikacija da nam predloži nekoliko vinara,  mi smo si izabrali troje od njih kako bi bili blizu smještaja jer degustacija vina i vožnja automobila ne idu baš skupa. :D

Prije svega par riječi o smještaju. Unajmili smo kuću koja nosi naziv “Međimurski raj” i vjerujte mi da je naziv opravdan, apsolutno sve što vam treba je osigurano, moderno uređen interijer opremljen klimom, pećnicom, kuhalom za vodu, hladnjakom, pa čak i perilicom rublja, vani je pak zidani roštilj, ogromna terasa (dodatna terasa iz spavaće sobe), ležaljke i uz sve to divan pogled na vinograde i šume pa čak, vjerovali ili ne,  i na Alpe.

A sad ono najvažnije, vinska tura! Započeli smo obilazak s vinskom kućom Dvanajščak Kozol gdje smo isprobali 4 različita vina i gdje smo poslušali priču o pušipelu, vinskoj sorti koja je brendirana za međimursko područje. Društvo iz Međimurja se okupilo u Društvo vinara i vinogradara Hortus Croatiae te su čak za svoj pušipel napravili unikatnu bocu u koju se toči. Boca je obilježena logom društva te natpisom “Međimurje”. To me se, moram priznati, dojmilo jer nisu svi spremni na udruživanje iako se to pokazalo kao jedan ispravan put koji svima donosi boljitak. Uz degustaciju vina dolazi i kruh s bučinim ulje te sir, kako bi neutralizirali okus između različitih sorti.

Nastavili smo s vinskom kućom Hažić gdje smo se najprije iznendali stvarno jako lijepim prostorom koji nudi popriličan broj sjedećih mjesta (50 unutra i 30 na terasi) tako da smo tamo zatekli ekipu od 30ak članova koji su bili na team buildingu. Ovdje smo se odlučili i pojesti nešto konkreto: svježi sir, “meso z tiblice”, kobasice i povrće, taman lijepo sve paše uz vino. Preporuka! ;) Nakon degustacije i ručka smo se još kratko podružili s Tatjanom i njenim psima te nastavili svoj put prema zadnjoj od tri planirane vinarije.

Ta posljednja je bila najbliža našem smještaju pa je upravo iz tog razloga i izabrana za zadnju stanicu. Vinarija Štampar! Odmah na dolasku nas pozdravlja David koji trenutno vodi vinariju te nas kratko provodi kroz podrum kako bi nam ispričao nešto o povijesti i nešto o sadašnjosti same vinarije. Kako smo stigli taman u trenutku kada je jedan od kooperanata dovezao svoje grožđe, pozvani smo da pogledamo kako izgleda taj prvi proces nastajanja vina. Naravno da smo rado prihvatili poziv. Kako je David bio u gužvi upravo zbog pristiglog grožđa, nama se pridružio Benjamin, mlađi brat koji također radi u vinariji te smo nastavili s degustacijom. Nakon nekoliko vinskih klasika stigao je i sir te kruh s bučinim ulje (pretpostavljam da je to klasika koja dolazi u svakoj vinskoj kući za vrijeme degustacije). Ugodno druženje iz podruma smo preselili u prostor za degustacije gdje smo probali još nekoliko vrsta vina pa sa tu našlo još i pjenušavo vino, ali i jedna butelja ledene berbe iz 2007.godine. Svatko je imao svog favorita tako da smo prije polaska kupili još koju butelju za doma kako ovaj vikend ne bi završili u nedjelju već da potraje i s povratkom u Zagreb.

Obzirom da je subota bilo pomalo “naporna” za izdržati, nedjelja je bila rezervirana za kavu i ručak u Đurinoj Hiži. Kavu smo odlučili popiti u Lovačkoj kući Perhoč koja je u sklopu farme jelena i muflona. Životinje su naviknute na ljude tako da ih je čak moguće hraniti iz ruke ali naravno ne kada je vrijeme parenja (kao što je nas zetaklo :D) jer ipak to nije najsigurniji period zbog povišene razine testesterona u zraku. Kod kave nas je iznenadilo da je u ponudi “turska kava” i instant kava jer ovdje nema aparata za kavu, ali sve je korektno i fino. Pojeli smo i jako finu međimursku gibanicu te malo prošetali oko farme.

Odlazak u navedeni restoran mi je bila velika želja već neko duže vrijeme i konačno se ostvarila. Rekao bih da je želja bila opravdana jer je sva hrana koju smo odlučili naručiti opravdala očekivanja. Možda bi sve bilo još stepenicu bolje da krumpir nije pomfrit ali ok, nije prilog ono zbog čega se ide u restoran. :D Također iskrena preporuka.

Duše odmorene, srce napunjeno, puno smijeha i dobrog društva. Hvala ti Međimurje, vidimo se opet! :)) Hvala i Ani i Filipu na super društvu. :))

Kratki osvrt na cijene (po osobi):

Degustacije vina: 10kn/1dl

Ručak u vinskim kućama uz degustaciju  4-5 vina: 60-100kn

Butelja vina u vinariji: 40-60kn

Smještaj: 100-150kn/noć

 

This slideshow requires JavaScript.