Svima nam je dobro poznato da je jug Dalmacije bogat divnom obalom, ali ono što iznova upoznajem svake godine je gastronomija čija ponuda počinje nadmašivati sva očekivanja. Na preko četiri kilometra dugoj šljunčanoj plaži smjestili su se Tučepi.

Kristalno čisto more, pogleda na Biokovo koje ostavlja bez daha i jedno vikend bježanje do tamo pokazali su se kao pun pogodak. Smjestili smo se u hotel Tamaris. Tamaris se nalazi svega par metara od plaže, usudim se reći na samoj plaži, pogleda iz hotela ide ili prema obali ili prema Biokovu, što vam je draže, po pitanju smještaja možete birati standardne sobe ili pak apartmanske, a u sklopu hotela, u samom prizemlju, uz bazen i s pogledom na more smjestio se restoran Freya. 

Voditelj restorana i glavni kuhar mladi je Josip Tomas, ima svega dvadeset i pet godina, ali znanjem i pripremom jela bez imalo problema može parirati mnogim, puno starijim kolegama na kulinarskoj sceni, iza sebe ima školovanja na legendarnoj Le Cordon Blue akademiji kao i rada u inozemnim i domaćim restoranima poput Dubravkin put i Noel, gdje je tajne zanate učio od Priske Thuring i Gorana Kočiša, zatim u Evelin Madison parku, jednom od najboljih svjetskih restorana na Madison aveniji s čak tri Michelin zvjezdice.

Kako smo pristigli u petak navečer dočekala nas je večer burgera, ja sam se odlučio za Truffle burger, dok je supruga izabrala Italiano. Rado bi da mogu fotografijom i riječima prenijeti okusa, ali morat ćete mi vjerovati na riječ, svakako su jedni od boljih koje sam probao, čemu zasigurno doprinosi i doživljaj pripreme istih pred vama, na terasi samog restorana. U ponudi piva svakako me privuklo pivo lokalnih pivara (Prvo Imocko) kao i ono proizvedeno u Zagrebu od strane fratara (S.anto). Što se tiče vina, u ponudi smo pronašli vina Vinarije Štampar, što je još jedna hvalevrijedna suradnja Dalmacije i Međimurja, te će te na vinskoj karti pronaći i jednu jako dobru suradnju Vinarije Štampar i obitelji Tomas, ostavljam vam da ju otkrijete. 

Doručak u hotelu je rekao bi standardno hotelski sa bogatom ponudom i izborom jela. Kako smo se mi došli odmoriti i dobro jesti, vrijeme do ručka proveli smo na plaži, a za ručak smo se odlučili na degustacijski menu kako bi probali što više različitih jela. Prvo na redu bili su marinirani škampi na salati, kiselom luku i uz domaći kreker od ljuski škampa. Neočekivana rapsodija okusa samo je otvorila apetit. Sljedeće na redu bio je rižoto od graška i file šanpjera. Savršeno pečeni šanpjer i izuzetno kremast rižoto upotpunili smo čašom pjenušca i to vinarije Štampar, njihov visoko ocijenjeni Urban white. Potom je na red došao krak hobotnice, blitva, pjenica od citrusa u luku i pire od cvjetače. Josip je sam slagao menije, sam pripremao i slagao jela, a svakim novim jelom moje oduševljenje je samo raslo. Četvrto u nizu bio je janjeći file, pire od graška i kus kus. Janjeći file mariniran i pripremljen tako da doslovno rastu zazubice samim pogledom na isti. A za kraj i desert i još jedna čaša šampanjca za ohrabrenje nekima da se usude otići i prošetati po super vidikovcu imenom Skywalk Biokovo. Poučeni iskustvom drugih i preporukama, odlučilo smo se za plaćenu turu i pokazalo se kao skroz dobar odabir, naročito ako, kao ni mi, nikada niste išli gore. Cesta je uska a dvosmjerna tako da… Svakako vrijedi vidjeti i doživjeti, ali možda za prvi put ipak prepustiti vožnju nekom iskusnijem. Na putu do samog vrha srest ćete konje koji slobodno šeću parkom a dolaskom na vrh pogled će vas ostaviti nekoliko trenutaka u tišini. Biokovo traži strahopoštovanje svojom veličinom a pogled kao i sami vidikovac rado ćete prepričavati ljudima. 

Povratkom s veličanstvenog Biokova, kratke šetenje i kupanja, noge su nas opet odvele do Freye. Prvi slijed bili su gnudi na pireu od graška, sa šampinjonima i malo slanine. Odlična priprema, odlični okusi. Sve savršeno balansirano i doista jedino što možete poželjeti je još. Večeru smo nastavili fileom tune i fileom hame. Uz tunu je poslužen domaći hummus dok je hama sparena s ciklom, džemom od rajčice i umakom od škampa. Tunu možda ne bi preporučio za večeru, iako iznimno ukusna možda je ipak malo teško jelo i bolje bi išla za ručak. A za desert smo kušali platu izbornih sireva koja se pokazala dostojna parirati i najfinijem kolaču. 

Naš izlet u Tučepe bio je kratak, ali iznimno osvježavajući u svakom pogledu. Nemojte si dopustiti biti u blizini  Freye, a ne počastiti se ručkom i večerom. Josip je možda tek na početku svoje karijere, ali je definitivno ime koje će se spominjati i o kojemu će se još puno pričati. Kreativnost, upornost, rad i velika ljubav prema hrani već danas rade čuda u njegovu životu, a ja već sada sa sigurnošću mogu reći da će mi biti drago i u budućnosti podržati njegov rad i uživati  jelima koja će pripremati, jer poučen ovim iskustvom, uspjeh mu je zagarantiran. 

Cijeli doživljaj možete i vi djelomično osjetiti kroz fotografije u nastavku. :)